Ašik Junusove ilahije

Junus Emre (1238-1320), jedan od začetnika poezije ašika, predstavlja najeminentniju figuru u celokupnoj turskoj književnosti. Život ovog mistika predmet je brojnih rasprava. Iako postoje nedoumice u pogledu mjesta njegovog rođenja, ipak se, kao najpouzdaniji, uzima podatak da je rođen u selu Sarikoj, blizu Sivrihisara u Anadoliji. Takođe, postoji i nedoumica gde je sahranjen, ali se smatra da se njegov grob nalazi u mestu Bektaši Vilajet, u blizini Eskišehira. Iz tog razloga, o ovom turskom „slavuju ljubavi”, narod je ispredao razne legende koje se u turskoj književnoj baštini brižljivo prepričavaju i danas.

Junus Emre je bio turkmenski seljak koji je mladost proveo u siromaštvu. Često se osjećao kao stranac čiju je dušu obuzimao osjećaj duboke patnje, zbog čega su ga mnogi književni kritičari nazivali najvećim pjesnikom patnje. Već se tada naslućivao njegov humanizam i potreba za bratskom ljubavlju. Postoji jedna legenda koja govori o tome kako je postao derviš. Pripovjeda se da je u vreme velike gladi, u Anadoliji oslabljenoj ratovima, Junus Emre krenuo u potragu za hranom kako bi pomogao sirotinji. Na tom putu se, sasvim slučajno, zaustavio u tekiji Hadži-Bektaš Velija koja je bila poznata sufijska loža. Junus Emre je želijo da voće koje je sa sobom ponijo na put, zamjeni za žito. Kada je od Hadži-Bektaš Velija zatražio žito, on mu je ponudio himet što označava sufijski koncept (napor i dobrotu), ali je Junus Emre to odbio. Hadži-Bektaš Veli mu je ponovo ponudio himet, ali je Junus Emre i po drugi put to odbio. Na kraju mu je dao ono što je želijo, tako da je Junus Emre nastavio svoj put. Međutim, Junus Emre je shvativši kakvu milost mu je Hadži- Bektaš Veli ponudio, odlučio da se vrati i da prihvati ponuđeno.Napisao je hiljade stihova a dosta njih je prepjevano i prevedeno na nas jezik od kojih vam za ovaj put donosimo neke.

 

Ja upitah žuti cvijet:
»Oca, majku imaš li?«
Cvijet mi reče: »Dervišu,
Otac, majka zemlja su.«

 

Ja upitah žuti cvijet:
"Braće, sestre imaš li?"
Cvijet mi reče: »Dervišu,
Braća, sestre lišće su.«

 

Ja upitah žuti cvijet:
"Što si tako iskrivljen?"
Cvijet mi reče: »Dervišu,
ja bit imam ispravnu.«

 

Ja upitah žuti cvijet:
"Što si lica žutoga?"
Cvijet mi reče: »Dervišu,
Smrt je meni preblizu.«

 

Ja upitah žuti cvijet:
"Pa zar i ti umireš?"
Cvijet mi reče: »Dervišu,
Gdje bića ne umiru.«

 

Ja upitah žuti cvijet:
"Pripadaš li ummetu?"
Cvijet mi reče: »Dervišu,
Muhammeda ummetu.«

 

Ja upitah žuti cvijet:
"Znaš li mene? Ko sam ja?"
Cvijet mi reče: »Dervišu,
Ja govorim Junusu.«

 

Hajj, Hakk, la ilahe illallah,
Allah, la ilahe illallah.


MOJA DUŠA KURBAN

Moja duša kurban za Tvoj putek je,
Ime lijepo i sam lijep je Muhammed,
Šefaat učini robove jadne,
Ime lijepo i sam lijep je Muhammed

Sallalhu ala Muhammed,
Sallallahu alijhi ve sellem

Koje mu’min ima patnje goleme,
Na Ahiretu će blistat od sreće,
Duša svih svjetova viče Mustafa,
Ime lijepo i sam lijep je Muhammed

Sallalhu ala Muhammed,
Sallallahu alijhi ve sellem

Što sedam nebesa sejran učini,
Što nad prijestoljem dževlan učini,
Što no na mi’radžu za ummet moli,
Ime lijepo i sam lijep je Muhammed

Sallalhu ala Muhammed,
Sallallahu alijhi ve sellem

Šta bi Junus s oba svijeta bez tebe,
Hak Pejgamber ti si bez premca mane,
Ko te ne poštuje bez imana je,
Ime lijepo i sam lijep je Muhammed

Sallalhu ala Muhammed,
Sallallahu alijhi ve sellem

Site Login